Arhiv tekstova

U Muzeju Slavonije u Osijeku otvorena je izložba Etnografskog muzeja iz Zagreba pod nazivom »Koje dobre šuze!«, dviju autorica, koje su i više kustosice u spomenutoj ustanovi, Aide Brenko i Vesne Zorić. 

Prvorazredan događaj već na početku godine i poslastica za brojne posjetitelje, jer obuća, baš kao i odjevni i uporabni predmeti općenito pričaju svoju priču o nacionalnom, vjerskom, spolnom, dobnom, profesionalnom i etničkom momentu svojih vlasnika. 

GOVOR NARODNOG RUHA: »Na ideju smo došle spontano, jer nas dvije smo u Etnografskom muzeju zadužene za narodno ruho i vrlo često te prelijepe nošnje izlažemo i pokazujemo posjetiteljima«, kaže Vesna Zorić, ali morate znati, da vrlo često, kada izlažete nošnje, obuća ostaje skrivena i tek tu i tamo primjetna je oku posjetitelja, posebice znalca. To naše narodno ruho, iz svakog našeg kraja, ima svoj govor i nosi sa sobom toplu i intimnu ljudsku priču, otkriva je li riječ o mladoj ženi, djevojci, mladenki ili već udanoj, je li ona spremna za posao ili za svetu misu, veseli li se ili je u žalosti. Istu takvu priču sobom nosi i obuća i po njoj možete odrediti nacionalni ali i statusni identitet vlasnika, lokalni, spolni i dobni, je li svečana ili je radna«.

I doista, čim uđete i lijepo uređeni prostor Muzeja Slavonije morate zastati. I zbog napomene koje su tu da pojasne ideju autora, ali i zbog stopa i opaske da su u Starom Egiptu crtali lica svojih neprijatelja na potplatama sandala i tako doslovno gazili po njima, što su poslije činili i Rimljani. U istoj je prostoriji izložena i minijaturna čizma iz depoa Muzeja Slavonije, koja pripada Vučedolskoj kulturi i datira tri tisućljeća prije Krista. Srednji vijek je predstavljen ilustracijama i crtežima, ali je zato XVII., XVIII. i XIX. stoljeće bogato ilustrirano primjercima obuće karakterističnim za razdob-lja od baroka, rokokoa, do secesije i pojave novog umjetničkog stila, ne samo u odijevanju, već općenito. 

OBUĆARSKI I OPANČARSKI OBRT: Sljedeća je prostorija namijenjena obućarskom i opančarskom obrtu i cehovskoj organizaciji s pregršt alata kojim su se služili postolari a tu možete pogledati i tri dokumentarna filma na tu temu, prof. Gavazzia, Vida Bagura u Dragice Cvitan, etnologinje iz Jastrebarskog. Izložba završava vrlo efektno, u sljedećoj prostoriji, gdje je smješteno 20. stoljeće po desetljećima s izuzetnim izlošcima, a posebice kada je riječ o sportskoj obući, i to ne bilo kojoj. Tu su pancerice Ivice i Janice Kostelić, kopačke Nike Kranjčara, tenisice Ivana Ljubičića i Stipe Drviša, klizaljke Idore Hegel i tenisice Dražena Petrovića u kojima je odigrao posljednju utakmicu.

Posjetiti ovu prekrasnu izložbu divan je ugođaj, a mene se dojmio onaj dio nazvan fetišizmom. U mnogim kulturama odnos prema cipeli i nozi povezan je s fetišizmom, pa i sami ćete pomisliti na sakaćenje mladih Kineskinja samo s razlogom da noga ostane mala, jer nezamisliva je velika noga u ženske osobe. Tu su izložene cipele, čizme i sandale Alke i Matije Vuice s debelim potplatama, svojevremeno modni krik. No obuća s debelim đonom također se javlja u mnogim kulturama i njeno značenje nije ograničeno samo na erotičnost. Ona je naglašavala viši stas ali i viši status. Ili, recimo, čizme dr. Martens, ušle su u povijest mode kao jedan od najvećih paradoksa. Prvenstveno su prodavane kao radna obuća namijenjena poštarima i policajcima, građevinskim i tvorničkim radnicima i to za samo 2 funte, da bi pojavom punka 70-ih godina prošloga stoljeća postale modni hit i statusni simbol različitih kontrakultura i bile prihvaćene kao obuća mladeži.

Slavko  Žebić